Majevica kao simbol povezanosti ljudi i borbe za prirodu

Za Supergrađane piše: Snežana Jagodić Vujić

Ušuškana između devet opština i gradova, planina Majevica je decenijama bila simbol prirodne ljepote i tišine. No, dolaskom vijesti o potencijalnom rudarenju litijuma, tišina je zamijenjena žamorom građana, nevladinih organizacija i lokalnih vlasti. Ono što je počelo kao prijetnja prirodi, preraslo je u priču o ljudima, o njihovoj povezanosti, solidarnosti i spremnosti da se bore za zajedničke vrijednosti.

“Nisam očekivala da će ljudi sa svih strana stati zajedno,” priča Majda Ibraković, koordinatorica EKO BiH mreže. “Godinama su nas učili da smo različiti, da ne možemo sarađivati jer nas dijele nevidljive linije. A sada, zahvaljujući ovoj prijetnji, dokazali smo suprotno.” Majda nije sama u ovoj priči. Članovi ekološkog udruženja “Eko Put” iz Bijeljine prvi su javno progovorili o problemu rudarenja litijuma na Majevici. “Nismo se borili samo protiv zagađenja; borili smo se za našu djecu, za naše prijatelje s druge strane planine,” kaže jedan član Udruženja.

Njihov glas postao je iskra koja je zapalila talas solidarnosti među zajednicama Ugljevika, Bijeljine, Zvornika, Brčko distrikta, Tuzle, Teočaka, Čelića i Sapne. Ljudi iz različitih opština, od kojih mnogi nikada ranije nisu sarađivali, počeli su da se okupljaju, razmjenjuju ideje i organizuju zajedničke akcije. Prva takva akcija bila je javna tribina u Loparama 10. decembra  2023. godine, na kojoj je prisustvovalo više od 500 ljudi iz svih majevičkih opština. Nakon toga osnovano je Udruženje građana „Čuvari Majevice'“ iz Lopara, koje je postalo stub borbe i povezanosti među ljudima. Tu su Andrijana, Nataša, Milanče i Dragana, kao i još puno drugih, običnih ljudi, seljaka, građana, mladih i starih...

Na prvom zajedničkom sastanku, atmosfera je bila ispunjena neizvjesnošću. “Kada smo prvi put sjeli za isti sto, bilo je napeto,” priznaje učesnica iz Ugljevika, “ali smo onda shvatili: svi mi dišemo isti vazduh, pijemo istu vodu i obrađujemo istu zemlju. Ta spoznaja je promijenila sve.”

Priče koje su podijeljene tokom sastanaka bile su duboko lične. Ljudi su pričali o svojim porodicama, svakodnevnim izazovima i strahovima od budućnosti. Jedan stariji mještanin iz Sapne podijelio je kako ga planina Majevica podsjeća na djetinjstvo kada su se svi oslanjali jedni na druge. “Tada nismo gledali na granice ili političke podjele,” rekao je. “Sada nas ova borba vraća tim korijenima.”

U jednom trenutku, razlike u porijeklu, političkim uvjerenjima ili etničkoj pripadnosti postale su nevažne. Fokus se prebacio na ono što ih povezuje, zajednička briga za prirodu i želja za očuvanjem kvaliteta života.

“Nikada nisam vjerovao da ću sarađivati s nekim iz Tuzle,” kaže mladić iz Bijeljine, Velimir, aktivista Eko Puta smijući se. “Ali sada imam prijatelje tamo. Borba za Majevicu nas je povezala!”

Uprkos izazovima, zajednice su preduzele konkretne korake. Organizovani su protesti, javne tribine i ekološke akcije. Tokom jedne od njih, stanovnici iz različitih opština zajedno su zasadili drveće na obroncima Majevice kao simbol nade i otpornosti.

“Nismo sadili samo drveće,” ističe članica udruženja iz Teočaka, “sadili smo budućnost, onu u kojoj smo svi zajedno.”

Sastanci su često završavali uz kafu i smijeh, a prijateljstva koja su nastala iz borbe za Majevicu počela su da mijenjaju društvene obrasce. “Ljudi su shvatili da nisu sami,” objašnjava Majda. “Zajednička akcija ih je osnažila. Sada znaju da njihovi glasovi mogu nešto promijeniti.”

Ono što je počelo kao otpor protiv rudarenja litijuma, preraslo je u širu platformu za saradnju među zajednicama. Ekološke aktivnosti postale su prilika za razgovor o drugim temama: obrazovanju, ekonomiji i budućnosti mladih.

Majevica je postala simbol otpora protiv eksploatacije, ali i nešto više od toga: simbol ljudske povezanosti. Građani su dokazali da ih ni političke, ni geografske, ni društvene barijere ne mogu spriječiti da se ujedine kada je budućnost svih ugrožena.

“Borba za Majevicu nije završena,“ kaže članica Eko Puta. „Ali već sada možemo reći da smo dobili nešto što nismo očekivali: jedni druge.“

Ova priča nas podsjeća da je zajednička budućnost moguća samo uz solidarnost, saradnju i empatiju. Istinska snaga leži u povezanosti među ljudima. I dok borba za Majevicu traje, ostaje nada da će ovo zajedništvo trajati mnogo duže od samog konflikta.