Dirigent koji je Nizozemcima približio sevdah

Za www.supergradjani.ba piše: Azur Delić

''Majko,

da mi hoćeš, mila moja

na san doći ti''.

Dok na Youtube-u slušam kako Petra Terpstra iz Nizozemske pjeva sevdalinke na trgu, tako sjetno kao da je prepoznala tanane niti duha ovog podneblja, mislim o moći i ljepoti međukulturnih prožimanja. Pored nje hor, a ispred nje čovjek koji je uspio približiti sevdah tamošnjim ljudima - dirigent Sead Siočić. Nakon 26 godina provedenih u Nizozemskoj, vratio se u svoje rodne Živinice. Upravo mu idem u susret.

Dočekuje me prijazno, na njegovom i na licu njegove supruge isijava mir i ogromna gostoljubivost. U sobi je klavir, na stolu je kafa.

„Koliko sevdalinki Terpstra zna izvesti?“ - pitam u jednom trenutku.

„Više od 40, i to napamet, a ne govori naš jezik. Izrazila je želju i naučio sam je, ali sam joj i objasnio tekstove i njihova značenja“, odgovara Sead.

Dirigovao je decenijama i tamo predavao je na koledžu. Vidljivo i iz ovog primjera, on nikada svoju Bosnu i Hercegovinu nije zaboravio i s ponosom je prenosio vrijednosti nastale ovdje.

„Mnogo je onih, čini mi se, koji kada odu žele da prekinu sve kulturne niti sa BiH? Vaš primjer je drugačiji?“, upitah.

„Čovjek, kada ne voli svoju zemlju, svoj jezik, ne voli onda ni svoju familiju ni samoga sebe. Najlakše je tražiti mane. Ja sam imao sreću da sam radio puno sa ljudima. Vidio sam koliko smo mi intelektualno napredni jednostavno kakvo bogatstvo imamo“, objašnjava Sead.

Bogatstvo koje on ima, a to je neizmjeran talent za muziku, kao i želja i motivacija, davno je prepoznata. Još sa devet godina svirao je u orkestru u Živinicama. Poslije je upisao muzičku školu, a potom i Akademiju. Radio je kao nastavnik muzike. Put ga je potom odveo u Teslić gdje je bio dirigent. Zbog ratnih djejstava i ratnih zločina u gradu, zauvijek je napustio to mjesto.

''Mislio sam, kada sam došao u Nizozemsku, da se neću više baviti muzikom. Bio sam izgubio povjerenje u ljude, jer su komšije i prijatelji postali neprijatelji'', priča Sead.

Ljubav je ipak prevagnula i ovoga puta. Sead se pridružuje horu u Nizozemskoj i time se vraća muzici, a njegovo znanje ubrzo postaje prepoznato i cijenjeno. Tokom cijelog perioda nastoji na polju muzike povezati Nizozemsku i Bosnu i Hercegovinu. Horove je dovodio ovdje i to je bila prilika i za prezentovanje turističkih potencijala. Sead to i dalje radi.

''Sljedeće godine doći će dva hora i bit će ovdje sedam dana. Prije nego što sam stigao ovdje, uspjeli smo s jednim koledžom da napravimo saradnju sa srednjom školom ovdje. Jedna grupa je išla u Nizozemsku, a iz Nizozemske jedna ovamo. To je, nažalost, pandemija zaustavila. Meni je jako bitno da se učenici i profesori edukuju'', priča Sead, čija je očito misija povezivati ljude i njegovati plemenite vrijednosti.

Još 2019. godine donio je odluku o definitivnom povratku. Već sada, Živinice osjete benefite na polju kulture. Osjetio je, kaže, da postoji pogodno kulturno tlo i da želi svom gradu dati ono što je dao za druge gradove i države. Dirigent je u gradskom mješovitom horu, koji je sada, itekako, povezan sa ženskim horom ''Učo'' Tuzla.

''U svakom slučaju ljepše je da smo zajedno, muzika spaja. Ljudi koji vole muziku vole i ljude'', poručuje Sead sa osmijehom. Sa željom da tu ljubav prenese i na najmlađe, pokrenuo je i dječiji hor ''Poletarci''.

''Glavna je ideja da se ljudi uče ponašanju, druženju, usavršavanju, da jedni druge više cijenimo i da više sarađujemo. Tako se stvara jaka grupa. Što se tiče mladih, učimo ih načinu predstavljanja, izvođenja, ponašanja. Kao muzički terapeut, istražio sam koliko mnogo muzika može da utiče na razvoj mozga, motorike, pamćenja i sluha'', objašnjava Sead.

Obzirom da je angažovan i na polju prezentovanja turističkih potencijala, povezao se s organizacijom koja se bavi zaštitom planine Konjuh. Sve je to dio Seadove djelatnosti u ovoj lokalnoj zajednici.

„Kada je došlo par Italijana, bio sam tu, da se poboljša turistička ponuda. Oni su iz organizacije koja potpomaže finansiranje projekata“, priča Sead.

„Epilog bi mogao biti da se implementiraju nove investicije ovdje?“, pitam.

„Da, između ostalog.“

Također ističe kako se Nizozemci i ostali turisti uvijek oduševe ljepotama Bosne i Hercegovine. Nastavlja djelovati u svojoj zajednici, horovi nastupaju, a on je čovjek neutažive želje za znanjem; inspirisan da djeluje s ciljem poboljšanja sebe i svoje zajednice.

„Jedini je problem što je kratak dan... malo su 24 sata...“, kaže Sead uz osmijeh.

Tokom svoje karijere, čak je uspio jednog Nizozemca od 80 godina naučiti da svira željeni instrument - orgulje. Ništa nije nemoguće, pesimizam ne postoji kada razgovor teče sa Seadom Siočićem. Ovaj kulturni pregalac pokazuje domete plemenite misli i želje, ali i njihovo djejstvo na život pojedinca i zajednice.