Volja i trud su nešto bez čega ne postoji promjena

Za Supergrađane piše:

Zorana Petković

Tatjana Andrić iz Milića, svom mjestu poznata samo kao Tanja, već više od 20 godina u svojoj lokalnoj zajednici bori se da učini lakšim odrastanje i uključenost u društvo djeci i mladima sa poteškoćama u razvoju i u tome uspijeva.

Ova samohrana majka tri kćerke, od kojih jedna ima poteškoće u razvoju, borbu je započela 1997. godine i ona traje i danas, a u njoj više nije usamljena. Nailazila je Tatjana na mnoge prepreke u ostvarivanju prava za svoju kćerku Violetu. Njena lična borba dobila je novi smjer 2007. godine,  kada je s drugim roditeljima bila jedna od osnivačica Udruženja građana za pomoć osobama sa invaliditetom „Jednakost“ iz Milića. Sve poteškoće koje je lično prolazila, prolazili su i ostali roditelji, pa je udruživanje bilo najbolje rješenje za njih i njihovu djecu.

Osnivanjem Udruženja počela je zajednička borba roditelja koji su, iste ili slične probleme, sada zajednički rješavali. Udruženje je kroz svoj rad ukazivalo na smetnje s kojima su se roditelji djece s poteškoćama u razvoju susretali i postali prepoznatljivi u svom gradu. Organizacijom aktivnosti i realizacijom projekata  uspjeli su za kratko vrijeme razbiti predrasude o osobama s poteškoćama u razvoju.

Kako je borba trajala godinama, ona se odrazila prvo na inkluziju u obrazovanju, a kako su djeca odrastala, i na njihovu uključenost u društveni život Milića. Brojne akcije su vodili, a posebno ističu primjer otklanjanje fizičkih barijera u osnovnoj školi, kao i u ostalim institucijama u Milićima koje su onemogućavale uključenost djece u kolicima u obrazovni proces.

Zahvaljujući Udruženju „Jednakost“ i upornosti Tanje Andrić, u Milićima su prevaziđeni problemi, kako uklanjanja fizičkih barijera, tako i ostvarivanja određenih prava u nadležnosti pojedinih institucija. Sve to je dovelo do boljeg života osoba s poteškoćama u razvoju. Trenutno su sve institucije u Milićima fizički prilagođenje osobama u kolicima, pa ove osobe mogu nesmetano da se školuju i vode život bez dodatnog otežavanja.

„Uvijek smo bili zadovoljni podrškom institucija naše lokalne zajednice, jer i kada nije postojalo očigledno rješenje, izlazili su u susret koliko god je to bilo moguće. Volja i trud su nešto bez čega ne postoji promjena. Ne kažem da je život osoba s invaliditetom i djece s poteškoćama u razvoju u Milićima idealan, ali postoji veliki broj problema koji su riješeni, kao i mogućnost daljeg poboljšanja,“ objasnila je Tatjana Andrić.

Ponosna je Tanja na akciju u kojoj su, ne samo animirali roditelje djece s poteškoćama u razvoju, članove i volontere, već i djecu i mlade tipičnog razvoja, učestvujući u zajedničkim aktivnostima.  Kako kaže, najveća podrška članovima Udruženja „Jednakost“, bili su srednjoškolci, koji su nesebično svojim volontiranjem pomogli da se aktivnosti Udruženja uspješno realizuju i imaju dugoročni efekat. Nije izostala ni podrška lokalne zajednice, institucija koje su izrazile želju i spremnost da pomognu u ostvarivanju zajedničkog cilja, da lokalna zajednica Milići bude inkluzivna.
 

„Veliki iskorak u stvaranju inkluzivnog društva bila je organizacija manifestacije „Budi mi drug“,  u kojoj su se djeca tipičnog razvoja, možda i po prvi put, susretala s djecom koja imaju poteškoće. Ovu manifestaciju smo  u toku aktivnog djelovanja Udruženja organizovali tri puta i svakako smo najponosniji na taj dio aktivnosti rada, jer smo dobrim primjerom i praksom i pokazali da je inkluzija moguća i ostvariva u našoj lokalnoj zajednici,“ ispričala nam je Tatjana Andrić. 

Tatjana Andrić iz Milića je samohrana majka tri kćerke, koje su sada već odrasle žene. Najstarija, Nataša, je profesorica specijalne edukacije i rehabilitacije, Violeta je tehničarka grafičke pripreme za štampu, osoba je s fizičkim invaliditetom i trenutno je angažovana na projektu „Budi mi drug“  Neformalne grupe građana. Stipendista je ITAcademy za grafičkog dizajnera koje finansira Udruženje “Bosanski doktori za osobe s invaliditetom“ iz Sarajeva. Najmlađa kćerka, Anđela, je poslije završene srednje fizioterapeutske škole, završila obuku za vojnika i specijalističku obuku za sanitet i trenutno radi u Banja Luci.