Priča o vjeri u bolje sutra
Za Supergrađane piše: Enes Avdičević
„Da bi civilizacija opstala, moramo njegovati nauku o ljudskim odnosima – sposobnost svih naroda, svih vrsta, da žive zajedno, u istom svijetu, u miru“ – Franklin D. Roosevelt.
U današnjem vremenu, kada smo okruženi i izloženi negativnim stvarima, izazovnim životnim preprekama, osvježenje je čuti za neku pozitivnu priču, posebno ako dolazi iz malih lokalnih zajednica. Najveće prepreke u nastojanju da se oživi sportski duh majevičke regije ogledaju se u nedostatku mladih osoba koje bi bile zamajac razvoja sporta, a što je posljedica odlaska mladih ljudi u zemlje Zapadne Evrope.
Iako se to, u ne tako davno vrijeme, činilo kao nemoguće, grupa entuzijasta, sportskih radnika iz Teočaka i Ugljevika, odlučila je ostaviti međusobne razlike po strani, te udružiti snage kako bi izgradili bolju budućnost mladim naraštajima s kojima rade. Da se u sportu timski pobjeđuje pokazuju zajednički treninzi i nastupi mladih fudbalera iz ove dvije lokalne zajednice, koji su još jednom potvrdili da nas fudbal spaja, razvija humanost, pomaže nam da prevaziđemo predrasude, unaprijedimo zdravlje i duh, pomaže nam da budemo bolji ljudi i podstičemo mir.
Na obalama jezera Sniježnica i Mezgraja, podno planine Majevice, između Teočaka i Ugljevika, mladi sportisti i njihovi treneri, članovi Škole fudbala „Rudar“ iz Ugljevika i Nogometnog kluba „Teočak“ iz Teočaka, svojim aktivizmom, razmišljanjima i planovima za budućnost izdižu se iznad retorika podjele i svakodnevnice obojene dnevno političkim nadmudrivanjima. U malim zajednicama, kakve su podmajevičke, Ugljevik i Teočak, ovo je, nažalost, stvarnost, a jedan od načina da se naprave promjene je pružanje podrške mladim sportistima da artikulišu svoje probleme i predlože načine za njihovo rješenje.
Član Upravnog odbora Nogometnog kluba „Teočak“, Senad Mujić, jedan od inicijatora odigravanja prijateljske utakmice između Nogometnog kluba „Teočak“ i Fudbalskog kluba „Rudar“, u povodu obilježavanja Međunarodnog dana mira ističe: „Sasvim je bilo prirodno da se desi odigravanje utakmice između ova dva kluba, ipak se ovdje radi o dvije komšijske općine. Moja želja, i kao roditelja i kao člana Uprave, bila je da pokažemo svima kako je moguće napraviti nešto što se niko nije do sada usudio uraditi. Bio sam najponosniji kada sam vidio osmijeh, radost i zadovoljstvo kod svih mladih i kako prirodno stvaraju ambijent za bolje sutra“.
„Uočili smo kako su mladi sretni zbog odigrane utakmice, ali istovremeno smo vidjeli i mogućnost za organizaciju zajedničkih treninga i pripremnih utakmica. Potrebno je mladima dati priliku i prilično sam siguran da rezultati neće izostati“, ističe Čedo Radovanović, trener Škole fudbala „Rudar“.
Rezultati saradnje sportskih kolektiva iz Ugljevika i Teočaka potvrda su da mladi na Majevici teže pravom i jedinom ispravnom putu - putu saradnje i međusobnog uvažavanja. Ukazujući na to da su najveće prepreke prouzrokovane medijskim sadržajima, te da ih je teško definisati, naši sagovornici, mladi sportisti su odlučni u tome da će dati sve od sebe da nastave saradnju, gradeći stabilne temelje pozitivnim narativima s Majevice.
„Promovišući sport, ne samo da promovišemo timski rad i fer-plej, već se borimo protiv predrasuda i uvjerenja koja raspiruju mržnju i netoleranciju, učimo se osjećaju pripadnosti, jednakosti, mudrosti i pravednosti, učimo kako pobjeđivati, ali i kako prihvatati poraz“, riječi su mladog napadača Osmana Dautovića, rođenog Teočanina, koji nastupa za Školu fudbala „Rudar“.
Oduvijek se smatralo da velike prilike i uspjesi dolaze nakon napornog rada, mnoštva partnerstava i uključenosti velikog broja mladih ljudi. Mladi sportisti iz Ugljevika i Teočaka, vlastitim primjerom, učešćem u različitim sportskim aktivnostima ističu da zatvorenost, nedostatak inkluzivnosti i društvene odgovornosti, rađa stereotipe i predrasude koje mogu u društvu poput bosanskohercegovačkog, u mnogim segmentima i danas podijeljenog, imati ogromne posljedice.
Saradnja između klubova iz različitih entiteta doprinosi izgradnji međusobnog povjerenja i razumijevanja, što je ključno za jačanje sportskih veza i zajedništva u zemlji. Klubovi mogu učiti jedni od drugih kroz razmjenu trenerskih metoda, tehnika treniranja i organizacije takmičenja, što može unaprijediti kvalitet sporta u oba entiteta. Zajednički treninzi i takmičenja mogu povećati nivo konkurentnosti, omogućavajući sportistima da se suočavaju s različitim stilovima igre i izazovima.
Sličnog mišljenja je i trener mlađih kategorija Škole fudbala „Rudar“, Boris Panić, koji ističe izuzetnu važnost organizovanja zajedničkih treninga i nastupa posebno za mlade.
“I ranije sam učestvovao u sličnim aktivnostima kao srednjoškolac, ali odigravanje zajedničkih utakmica izuzetno je značajno u pogledu povezivanja, druženja, razmjene iskustava i odgovora na različite izazove s kojima se mladi susreću. Naša zajednička obaveza je da mlade igrače motivišemo i inspirišemo, dobijemo povjerenje njihovih roditelja, vjerujemo u njihovo zalaganje, jer ovo su generacije koje zaslužuju kvalitetno obrazovanje, sigurnije odrastanje, sistem u kojem će se vrednovati rad i trud“, ističe Panić.
Ova saradnja pruža mogućnost mladim sportistima da se takmiče na višem nivou i razvijaju svoje vještine. Sport je moćan alat za promociju mira i tolerancije. Saradnja između klubova može pomoći u smanjenju predrasuda i jačanju zajedničkog identiteta i može postati model za druge sektore društva, pokazujući kako zajednički rad može prevazići granice i razlike.
U koži odraslih i ostvarenih ljudi, ali sa srcima poput planine, sportski radnici Škole fudbala „Rudar“ iz Ugljevika i Nogometnog kluba „Teočak“ iz Teočaka, ostvarili su dječačke snove mnogim učenicima škola u Teočaku i Ugljeviku. Vođeni društvenom odgovornošću i empatijom prema mladima, ali i mjestima u kojima su provodili dane svoga djetinjstva i mladosti, iznova i iznova usrećuju buduće sportske zvijezde svojim aktivnostima. Vremenom su postali pravi heroji u očima naših mališana, koji ih svaki put dočekuju s osmijehom i zagrljajima.
